Kontaminirane lokacije su ugrožena, zagađena i degradirana zemljišta, odnosno lokaliteti na kojima je potvrđeno prisustvo zagađujućih, štetnih i opasnih materija, uzrokovano ljudskom aktivnošću, u koncentracijama iznad remedijacionih vrednosti, u skladu sa propisom o graničnim vrednostima zagađujućih, štetnih i opasnih materija u zemljištu.
Agencija za zaštitu životne sredine je odgovorna za uvođenje i upravljanje nacionalnim Katastrom kontaminiranih lokacija koji je sastavni deo informacionog sistema zaštite životne sredine. Državni organi, odnosno organizacije, organi autonomnih pokrajina, jedinice lokalne samouprave i zagađivači od 2019. godine dostavljaju podatke o stanju i kvalitetu zemljišta na kontaminiranim lokacijama, kao i o zagađivačima u skladu sa Zakonom o zaštiti zemljišta ("Službeni glasnik RS", broj 112/15) i Pravilnikom o sadržini i načinu vođenja Katastra kontaminiranih lokacija, vrsti, sadržini, obrascima, načinu i rokovima dostavljanja podataka ("Službeni glasnik RS", broj 58/19).
Na osnovu podataka iz Katastra kontaminiranih lokacija na području Republike Srbije identifikovano je 309 lokacija na kojima se obavljaju aktivnosti iz Pravilnika o listi aktivnosti koje mogu da budu uzrok zagađenja i degradacije zemljišta, postupku, sadržini podataka, rokovima i drugima zahtevima za monitoring zemljišta ("Službeni glasnik RS", broj 68/19).
Najveći udeo u identifikovanim lokalitetima imaju lokacije upravljanja otpadom - 54 % u okviru kojih se nalaze i nesanitarne deponije – smetlišta, kojima upravljaju jedinice lokalne samouprave (Slika 1 i 2).
Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine je ispitivao stepen ugroženosti nepoljoprivrednog zemljišta od hemijskog zagađenja na 112 divljih deponija na području Autonomne Pokrajine Vojvodine.
Analiza sadržaja teških metala u uzorcima zemljišta nedvosmisleno pokazuje da su remedijacione vrednosti prekoračene za arsen, nikl, bakar i cink, dok u uzorcima zemljišta nije identifikovan sadržaj olova, kadmijuma, hroma, kobalta i žive iznad propisanih remedijacionih vrednosti.
Vrednost ukupnih PCB-a je u većem broju uzoraka veća od propisane remedijacione vrednosti.
Analiza sadržaja ftalatnih estara pokazuje da je na 80 od ukupno 112 lokacija prosečan sadržaj ftalatnih estara viši od remedijacione vrednosti (Slika 3, 4 i 5).